Nastavljajući stoljećima dug slijed vjerničke odanosti i povjerenja u majčinski zagovor Blažene Djevice, i ove smo godine proslavili svetkovinu njezina uznesenja na nebo, svetkovinu Velike Gospe na našoj Vrljici.
Na tom ubavu prostoru, koji se proteže rasponom od oko 600 m – od stare crkve na Opačcu, preko Zelene katedrale na Lučici do Gospine crkve na Durmiševcu – hodočasnici, smjenjujući se od ranih noćnih sati pa sve do sljedećeg sumraka, nalaze duhovnu utjehu i prigodu za molitvu i izvršenje osobnih zavjete, ali i tjelesnu okrjepu, osvježenje i zaštitu od ljetne nepogodne.
Zato ih je i ove godine tako mnogo i na pobožan i dostojanstven način pohodilo naše svetište.
Trodnevnica
Za svetkovinu smo se pripravljali trodnevnicom: moleći krunicu, posebne molitve za zagovor Djevice i slaveći sv. misu. Predvoditelji i propovjednici bili su fra Tomislav Brekalo, fra Radoslav Tolić i fra Josip Sušić. Prve dvije večeri bogoslužje smo obavili u Gospinoj crkvi, a treću večer, na uočnicu svetkovine, to smo učinili u Zelenoj katedrali. Desetorica svećenika, poredanih uz Vrljiku, ispovijedala su mnoštvo vjernika. Članovi našega mješovitog župnog zbora, pod ravnanjem s. Terezine, upotpunili su slavlje svojim pjevanjem. Pri završetku mise upalilo se ambijentalno osvjetljenje koje osvjetljava oltarnu kulisu, stupove otvorene bazilike i portal te Gospin kip ispred njega. Iako je ono postavljeno još prošle godine, iz tehničkih razloga nije bilo potpuno spremno za ondašnju svetkovinu. Tako je ovogodišnja svetkovina ujedno i njezino prvo ukrašavanje slavlja.
Otvaranje crkve i izlaganje slike
Od prastarih vremena, a zajamčeno još iz vremena turske vladavine, u našem svetištu slavlje Velike Gospe počinje u dubokoj noći. Za turskih je vremena i završavalo prije svanuća da ne bi bilo ometano od osmanskih zulumćara. Odjek tih vremena jest i običaj da slavlje i danas počinje već u 4 sata otvaranjem Gospine crkve i izlaganjem njezine slike vjernicima za osobno čašćenje.
Malo nakon toga u mirnu prostoru pod stablima preko puta crkve počinje ispovijedanje hodočasnika kojima je na raspolaganju uvijek veći broj svećenika.
Tako smo, vjerni drevnim običajima, započeli i ovogodišnju svetkovinu.
Sve mise u Zelenoj katedrali
Do prije dvije godine ustaljena je praksa bila da se samo glavna svečana misa slavi u Zelenoj katedrali na Lučici, a da se sve ostale, izuzevši onu ranojutarnju zavjetnu na Opačcu, slave u Gospinoj crkvi na Durmiševcu.
Pandemijske prilike i epidemiološke mjere ponukale su nas da promišljamo drukčiju praksu. Morali smo sve mise slaviti u Zelenoj katedrali. Iz prisile se rodilo prikladnije slavlje! Skučeni nutarnji prostor crkve i prometnica kojom stalno prolaze automobili nisu dopuštali da mnoštvo hodočasnika, uglavnom mladih noćnih hodača, na prvoj misi u 5 sati obave svoje zavjete i slušaju misu na primjeren način. Slično je bilo i na večernjoj misi u 19 sati koja je svake godine sve posjećenija, osobito od kada je uz nju povezan i blagoslov djece.
Pokazalo se tako da je primjerenije i svečanije sve mise na svetkovinu slaviti u Zelenoj katedrali. Pri tome je zavjeta misa u 5:30 na Opačcu, iako se dijelom odvija istodobno s prvom misom u Zelenoj katedrali, ostala u izvornu vremenu i obliku i nju i nadalje izabire mnoštvo hodočasnika. Pri tome Gospina crkva s izloženom Gospinom slikom i prostor oko nje cijeli dan, od 4 do 21 sat, ostaju za osobnu molitvu i pobožnost, a do završetka glavne mise i za sakrament ispovijedi.
Zbog svega toga, a i zbog dobra odjeka među vjernicima, čini se da bi unaprijed trebalo stalno tako postupati.
Jutarnje mise
Posljednjih godina sve više noćnih hodočasnika pješaka, najvećim dijelom mladih, stiže u naše svetište. Zato je prva misa u 5 sati, dok je još potpun mrak, njima najprikladnija za obavljanje osobnih zavjeta i pobožnosti.
Ovogodišnju je misu predvodio i propovijedao župnik Podbablja fra Nedjeljko Čarapić. Poseban ugođaj ostvarilo je novo ambijentalno osvjetljenje „otvorene bazilike”, osobito na početku toga slavlja dok se još nije počelo razdanjivati. Na kasnijim misama vjernici se zbog ljetne pripeke sklanjaju u hladovinu pa središnji prostor i dijelovi nedavno zasađeni mladim stablima jasena ostanu prazni. Ovu misu neki prate upravo iz prostora između kamenih stupova, a ostali se ravnomjerno rasporede po Lučici. Mnogi u bogoslužju sudjeluju s nogostupa uz cestu kao s povišene galerije. Na ovoj misi potrebno je više svećenika za dijeljenje pričesti.
I na ostalim jutarnjim misama bilo je dosta vjernika, na svakoj puno više negoli bi ih moglo stati u Gospinu crkvu. Predvoditelji i propovjednici bili su: fra Ivo Rastočić (6), fra Jakov Udovičić (7), p. Boris Jozić (8) i ra Nikola Neimarević (9).
Na svim misama pjevanje su sviranjem na orguljama pratile i animirale s. Terezina Bašić i s. Sanja Stojić.
Misa na Opačcu
Ta zavjetna misa, koja počinje u 5:30, neslužbeno je ranije nazivana „imotskom” jer su na njoj sudjelovali vjernici iz imotske župe koji bi na nju pristizali pješice. Njima bi se pridružili i mnogi drugi. I ove je godine na livadi ispred drevne, sada stručno obnovljene, Gospine crkve bilo mnoštvo za koje je misu slavio i propovijedao imotski gvardijan i dekan fra Zoran Kutleša, a posluživao mu je bogoslov fra Šimun Suton.
Procesija i glavna misa
Prethodne dvije godine procesija je bila svedena na najkraći put od crkve do Zelene katedrale samo uz sudjelovanje ministranata, nositelja slike i barjaka i koncelebranata. Ove se godine ona ponovno odvijala na svečan način uobičajenom trasom i uz sudjelovanje mnoštva vjernika.
Misno je slavlje predvodio i propovijedao prof. dr. don Marko Trogrlić, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu i svećenik Vojnog ordinarijata u Hrvatskoj. Suslavitelji su uz župnika fra Vinka bili još: rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu prof. dr. don Željko Tanjić, donedavni dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu prof. dr. don Mladen Parlov, imotski gvardijan i dekan Imotskog dekanata fra Zoran Kutleša i dušobrižnik za Hrvate u Njemačkoj fra Nedjeljko Brečić.
Pjevao je veliki zbor sastavljen od članova župnih zborova imotskih župa pod ravnanjem Anđelka Đele Nikolića i uz orguljsku pratnju Maria Cikojevića.
Preko ove sv. mise pričestilo se veliko mnoštvo vjernika.
Nakon uklanjanja starih i dotrajalih topola prije nekoliko godina Zelena je katedrala dobrim dijelom ostala bez njoj svojstvene hladovine. Mlada stabla još ne mogu to nadoknaditi pa se vjernici moraju povući prema rijeci pod preostala starija stabla. Činilo se prethodnih godina da je i to, uz COVID, jedan od razloga manjeg broja vjernika na ovoj misi, a njihova većeg broja na jutarnjim i večernjoj, Međutim, ove je godine broj vjernika opet bio velik, uglavnom na prostoru uz Vrljiku.
Večernja misa i blagoslov djece
I ova je misa posljednjih godina postajala sve posjećenija, a to se osobito vidjelo njezinim premještanjem u Zelenu katedralu. Višekratni uzastopni propovjednik na ovoj misi pok. fra Petar Lubina predložio je da se na kraju ove mise obavlja i blagoslov djece. U rano predvečerje kad opadne ljetna žega roditelji rado dovode svoje najmlađe na ovu misu. Oni najmanji su u kolicima ili u roditeljskom naručju, oni malo stariji razigrano se razlete po zelenoj tratini Lučice, a oni još stariji već s razumijevanjem i primjerenom ozbiljnošću prate bogoslužje.
Ove je godine propovjednik bio tajnik Franjevačke provincije Presv. Otkupitelja fra Ivan Udovičić, a misi je pribivao velik broj vjernika.
Na slavu Bogu i čast Blažene Djevice!
Tako smo, zauzimanjem i zaslugom mnogih, zajedno s mnoštvom Gospinih štovatelja i ove godine bili obdareni mogućnošću da iskažemo slavu Bogu i preporučimo se zagovoru njegove i naše Majke u njezinu svetištu na našoj Vrljici.